Spašen

Spasiti čovjeka iz ralja smrti, za većinu bi ljudi bio junački čin. No, ne i za Aubrey Ames.

Za nju je spašavanje neznanca bio čin pokore. Od toga dana, 14. travnja, njezin život više nije bio isti. Svaka je minuta bila ispunjena razmišljanjem o njemu. Nije znala je li preživio, kako se zvao, zašto su ga tako zvjerski mučili, a potreba da zna kako ga je spasila, barem njega, postala je više od potrebe. Postala je opsesija.

Ista ta opsesija porušila joj se temelje staroga života kad je konačno doznala njegovo ime. I dovela je točno na njegova vrata.

Čovjek koji ju je tamo dočekao, nije bio nimalo nalik onome kojeg je spasila, o kojem je u svojem umu gradila savršenu sliku. Nije joj rekao niti hvala.

Aubrey nije bježala pred njegovim nepovjerenjem i agresijom, već mu se hrabro suprotstavila, s vjerom kako je ispod svojeg oklopa on ipak čovjek kojega su nekoć svi obožavali. Ispod njegovih grubih slojeve, Aubrey je našla nešto čemu se nije nadala.

No, dok je ona njega nanovo spašavala, zaboravila je ono najvažnije: nju nitko nije spašavao.