Brdo

Glavni protagonist, ujedno i pripovjedač Brda, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju, promocije, otvorenja izložbi, pozivnice i govore da bi se uspeo na brdo koje dominira nekim jadranskim otokom i od tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuvao otok od požara. Ondje,u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljava vrhunac svoga života.

Tekst nam pruža istančan i kompleksan uvid u junakovu nutrinu, ali istodobno i u kontekst u kojem živi, pa se tako na brdu te podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici koji odlaze na duhovne pripreme, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om,lovci, zlostavljači: otok itekako pamti traumatične devedesete. Sve se to pred čitateljem odmata polagano i nenametljivo, u okviru realistično ispričane priče koja se i na mikro i na makro razini gradi pomno i suptilno, baš kao što se piše najbolja poezija. Riječ je o duboko uznemirujućem tekstu, do pucanja nabijenom emocijama i traumatskim iskustvima urušenog, implodiranog urbanog pojedinca koji vapi za životnim smislom. Hoće li dočekati svoju katarzu?

„U središtu je Brda jedan od najvažnijih problema našeg doba: gubitak identiteta. No roman se ne iscrpljuje samo u tome, nego se čitatelju neprestance otkrivaju novi slojevi. Tako Brdo možemo čitati i kao priču o suvremenom svecu. Možda je čovjek koji druge čuva od požara i uokolo dijeli kruh uistinu sv. Franjo našeg doba? Ovaj će nam sjajan i kompleksan roman pomoći da ga prepoznamo.“
Zoran Ferić